Kakaovac, dobro drvo

Theobroma cacao je znanstveno ime za kakaovac, stablo zahvaljujući kojem naš život ima (još) malo više smisla. I stablo zbog kojeg se apeli da jedemo samo lokalno proizvedenu hranu čine tako nepoštenima, ako ne i bezobraznima. Kakaovac ne raste na vrtu naših baka, kao na primjer kaki slivi ili badem. Zimzeleni kakaovac vezan je na blizinu ekvatora, uspijeva u sjenovitim područjima kišnih šuma Srednje i Južne Amerike (ne smijemo prešutjeti da ga je moguće vidjeti u tropskom stakleniku botaničkog vrta u Ljubljani). Kakaovac ne potrebuje samo obilje padavina i vlage, već i hranjivo tlo i temperaturu koja se ne spušta ispod 16 °C.

Dar bogova

To je ono znamenito tropsko stablo od čijih se sjemenki dobiva sirovi kakao, bogat antioksidantima i mineralima koji su zbog blagotvornih i ljekovitih učinaka na duh i tijelo cijenila i uživala još autohtona plemena na području Amazone, među njima i Maje i Asteci, koji su u njemu vidjeli bogom dano stablo. Oni su ga i prenijeli na svoja polja te započeli s planskim gojenjem. Ne samo da je nekada kakav bilo zakonsko sredstvo plaćanja i zamjene, već je bilo i neophodno na svečanim obredima odnosno vjerskim ritualima. Pored zlata i dragog kamenja bilo je također jedno od žrtvenih darova za preminule.

Eksentrik nježnih boja

Iako slovi kao biljna vrsta osjetljiva na bolesti i gljivice, kakaovac posebno prve četiri godine dok je rast vrlo brz, slično kao i ostale tropske boljke koje se moraju najprije izboriti za put do svjetlosti, kasnije se rast uspori te i otpornost ojača. Budući da se stablo kao takvo ne može pohvaliti nekom posebnom snagom koja bi rađala samodostatne grane, ne iznenađuje činjenica da se na plantažama kakaovca mogu pronaći i neke druge vrste koje mu pružaju potrebnu zaštitu i sjenu.

Stablo koje naraste do 20 metara u prosjeku ima oko 40 plodova duguljastog oblikae te u svojoj gruboj, otprilike tri centimetara debeloj kožnoj ljusci, nudi prostor za slatko voćno meso koje okružuje sjeme (njihov broj kreće se od 30 do 50) različitih nijansi nježnih boja. Zanimljiv detalj je da plod, koji može postići težinu do jednog kilograma, raste neposredno iz debla ili glavnih grana i nikada iz bočnih odnosno mladih pupoljaka. Za tu pojavu botaničari koriste izraz kauliflorija. Iako u jednoj godini na stablu procvjeta više tisuća sitnih cvjetova bijele i nježno crvene boje, samo njih tridesetak rodi plod. Pritom valja istaknuti da se na istom stablu nalaze mahune u različitim fazama zrelosti, široke palete boja, zbog čega branje zrelih plodova kakavovca nikako nije ograničeno na tek tjedan ili dva.

Hibridi među prevladavajućim i prestižnim

Iako postoji nekoliko vrsta kakaovca, izdvojit ćemo dvije glavne vrste: criollo i forastero. Kakao koji daje forastero se u proizvodnji čokolade najčešće koristi te slovi po prilično dobroj otpornosti i tome da bogato rađa. I upravo zbog tržišne profitabilnosti ne iznenađuje njegova prevlast nad afričkim plantažama kakaa. Aroma, iako čokoladna, nije posebno izrazita i brže nestaje nego kod drugih vrsta criollo s punijim okusom, no prilično slabijom plodnošću i većom osjetljivošću. No ako je njegov udio u svjetskoj proizvodnji minoran, nikako ne vrijedi da je minorna i cijena; naime, nešto je veća od ranije spomenutog forastera odnosno prirodnih hibrida kao što je na primjer trinitario.