Razvoj proizvođača čokolade u Europi

Industrijska i »obrtnička« proizvodnja čokolade

Razvoj proizvođača čokolade zapravo je krenuo u onom trenutku kada je čokolada pristigla na europsko tlo. To se dogodilo u vrijeme velikih osvajanja u 16. stoljeću kada su španjolski i portugalski osvajači odlazili na pohode u Srednju i Južnu Ameriku. Najprije su čokoladu proizvodili samo na španjolskom dvoru, što je bila njihova najveća tajna. Tada je bila čokolada toliko skupa da su si je mogli priuštiti samo plemići, a ostalim masama je bila nedostupna. Ali kako proizvesti čokoladu, vremenom su dok tog zaključka došli i drugi narodi po Europi. Englezi, Nijemci, Talijani i drugi manji narodi otkrili su ovu božanstvenu slasticu i počeli se baviti njenom proizvodnjom i preradom. Tako je u svakog državi uslijedio razvoj proizvođača čokolade koji su se međusobno počeli natjecati u primamljivanju kupaca i unaprijeđenju znanja.

Iako su bili Španjolci glavni »krivci« za to što je čokolada stigla u Europu, njihova proizvodnja je s vremenom izblijedila.

Najviše su se istraživanju te hrane bogova posvetili Švicarci i Belgijci, koji još i danas slove po svojim odličnim čokolada ma koje svi volimo.

No glavna razlika u razvoju proizvođača na vidjelo je stigla nakon drugog svjetskog rata. Tada su se proizvođači čokolade razdvojili: na one koji su se usredotočili na masovnu proizvodnju čokolada i tako čokoladu učinili dostupnom za siromašne i bogate te na one koji su zadržali svoje manje »radionice«, u kojima su proizvodili kvalitetnu čokoladu, što se odražavalo i u njhovoj cijeni. Mogli bi reći da su tada nastali industrijski i »obrtnički« proizvođači.

Proizvodnja čokolade u velikim tvornicama

Onim proizvođačima čokolade koji su se okrenuli masovnoj proizvodnji, glavni je cilj bio taj da svojim proizvodima osvoje što većio dio tržišta. To im je uspijevalo na više načina – niskom cijenom, novim okusima čokolade i dobrim marketingom njihovih proizvoda. Tada su polako počela nastajati velika društva kao što je švicarski Nestle i Lindt, engleski Cadbury te drugi koji i danas brinu o tome da budu police trgovina napunjene ovakovom ili onakvom čokoladom. Sva ta poduzeća su puno ulagala u razvoj strojeva i naprava koji mogu u kratko vrijeme proizvesti veliki broj čokolada. Time su omogućili da budu njihovi proizvodi cijenom dostupni široj masi ljudi. Isto tako su i mnogo novaca ulagali u oglašavanje i time se pobrinuli da su njihovi proizvodi postali dobro poznati i da su ih ljudi počeli kupovati.

Manji proizvođači čokolade

S druge strane, proizvođači koji su se odlučili za ograničenu proizvodnju čokolada, puno više vremena, energije i novaca namijenili su razvoju tehnika prizvodnje čokolade. Zato što su na proizvodnju jedne serije proizvoda potrošili više vremena, to je značilo da je proizvod i puno kvalitetniji. Sukladno tome i cijena tih proizvoda bila je viša od čokoladnih pločica i proizvoda većih čokoladnih poduzeća.

Manji proizvođači čokolade su se tako umjesto na kvantitetu usredotočili na kvalitetu svojih proizvoda. Dobar primjer toga su najskuplje čokolade na svijetu, kao što su čokolade proizvođača Godiva, posve ručno izrađene od najboljih sastojaka na svijetu. Te čokolade su primjerene za manji krug izabranika koji si mogu priuštiti tako visoku cijenu proizvoda.

U osnovi možemo proizvođače čokolade razdijeliti na velike i male, a granica među njima sve je tanja. Razvijanjem tržišta i udruženja, manji proizvođaći sve češće postaju dijelom većih korporacija, što znači da njihovi proizvodi dolaze u masovnu proizvodnju. Nigdje naime ne piše da su čokolade koje se proizvode u većim količinama manje kvalitetne od onih koje proizvode manja poduzeća. Razlike među njima zasigurno jesu primjetne i iskusni poznavatelj čokolade brzo će ih shvatiti koje su. A vi? Koje su vam čokolade draže?