Mliječna čokolada s dodacima

Kada je davne 1870. proizvedena prva pločica mliječne čokolade, vjerojatno nije nitko ni pomišljao da će za manje od 150 godina na prodajnim policama trgovina biti na raspolaganju toliko različitih mliječnih čokolada s dodacima. Moramo priznati da su proizvođači mliječnih čokolada postali vrlo inovativni kada se radi o osmišljavanju novog dodatka čokoladi.

Najpoznatiji dodatak

Zasigurno je prvi i najpoznatiji dodatak mliječnoj čokoladi vanilja, koju su proizvođači počeli dodavati relativno brzo. Došli su do zaključka da čokolada, koja nudi više nego samo tradicionalni okus čokolade, brzo izaziva interes novih kupaca, posebice onih kojima je dosadio stari okus. U današnje vrijeme se čokoladi često ni ne dodaje više prava vanilja, već proizvođači dodaju umjetna sladila s okusom vanilje, jer je to jeftinije.

No samo dodavanje dodataka i nije baš tako jednostavno kao što se možda na prvi pogled čini. O svojstvu dodatka ovisi kada će se i kako dodati čokoladi. Proizvođači dodatke razvrstavaju u tri skupine: alkoholni ekstrakti, tekući ekstrakti (bezalkoholni) te uljni ekstrakti. Te skupine se međusobno razlikuju po tome kako je dodatak dobiven (ekstrahiran) iz biljke. Neke tvari odnosno arome bolje se tope u uljima, druge u alkoholu, dok se treće dobivaju samo uz primjenu vode.

Problem često nastaje kad moramo dodatak umiješati u preostalu čokoladu. Važno je kada će se taj proces izvesti, jer u suprotnom dobivamo produkt koji uopće nije ni sličan čokoladi. Recimo dodaci dobiveni pomoću alkohola ne dodaju se direktno u čistu rastopljenu čokoladu, nego se dodaju već tijekom same proizvodnje čokolade u čokoladnu smjesu. Inače alkohol dovodi do odvajanja faza u čokoladi, suhe čestice u čokoladi se slijepljuju i tvore zrnastu masu. Takvu čokoladu se ne može više spasiti i proizvođaču ne preostaje ništa drugo nego baciti tu smjesu. Slične poteškoće imaju proizvođači s dodacima dobivenim na bazi vode. Sasvim suprotno vrijedi za uljne dodatke koji se mogu dodati direktno u rastopljenu čokoladu, bez straha da će se čokolada zbog toga slijepiti.

Ali bez brige – proizvođači čokolade znaju za taj problem i nestašnost čokolade i zato svoju proizvdnju čokolade pomno nadziru. Isto tako paze na količinu dodatka za čokoladu. Još pažljiviji moraju biti s dodacima koji sadrže alkohol, kao i s dodacima koji u ustima ostavljaju jak okus. Takav primjer je recimo mentol, koji ako ga je u čokoladi previše u ustima ostavlja vrlo pikantan okus, z amnoge neugodan.

Naravno da proizvođači čokolada nisu zaboravili na na suhe dodatke, koji su danas u čokoladi u obliku usitnjenih lješnjaka, badema, grožđica i drugog suhog voća.

Ti dodaci koji se odlično kombiniraju s mliječnom čokoladom, prava su eksplozija okusa koja će očarati i najgoreg »čokofoba«.

No dodaci mogu biti za mnoge opasni. Mislimo na one koji su na neki čokoladni dodatak alergični. Te osobe mogu trenutak nepažnje platiti odlaskom kod liječnika ili čak u bolnicu. Stoga je vrlo važno da se svi koji su alergični na lješnjake i druge čokoladne dodatke, prije kupnje čokolade uvjere da je čokolada koju kupuju za njih zaista bezopasna.

No definitivno je mliječna čokolada s dodacima slastica koju danas svi vole. Mnogi više ni ne mogu zamisliti život bez omiljene mliječne čokolade s dodacima. Kako samo preživjeti tjedan bez svoje čokolade s lješnjacima ili čokolade s okusom limuna? Mliječna čokolada je od svog nastanka sve do danas u kratko vrijeme prošla dug put, a točku na i dali su joj upravo ti raznorazni dodaci koji su osvježili čokoladni svijet i savkom čokoholičaru omogućili da nađe svoju čokoladu s dodacima.