|
|
Prve poznate plantaže na kojima su uzgajali kakaovce, od kojih su izrađivali čokoladu, zasadile su Maje oko 600 prije naše ere. U to vrijeme su Maje širile svoje domove i selili se u sjeverne predijele Južne Amerike te na svom putu otkrili poluotok Yucatan koji je bio odličan za uzgoj kakaovaca i proizvodnju čokolade. Tako možemo reći da su Maje bili prvi masovni proizvođači čokolade.
No sa samom čokoladom su se Maje i Asteci susreli nekoliko stoljeća prije toga. Zanimljivo je da je bila ta hrana na početku tako cijenjena da je nisu koristili samo kao hranu, već su njome plaćali i usluge te mijenjali ju za još vrijednije predmete.
Sama riječ čokolada je izvedenica riječi iz jezika Maja, a to je »xocolatl« i u prijevodu znači pjenasti napitak. Jer čokolada u prvobitnom obliku nije bila napravljena u obliku pločica ili bombona kao što je to danas, već u obliku napitka. Prema legendi Asteka navodno su sjemenke kakaovca na naš svijet pristigla iz samog raja, zato su Asteci vjerovali da odoba koja konzumira čokoladu odnosno taj božji napitak, raste u svojoj mudrosti i snazi.
Ta božja povijesna činjenica nosi također latinsko ime kakaovca, biljke od koje se dobiva čokolada. Kakaovac se najprije nazivao samo »cacao« (kakao). Ali švedski prirodoslovac Carl Linne, koji je izvršio pionirski rad u nazivlju biljaka i životinja, ovu je biljku nazvao Theobroma cacao. Theobroma na grčkom jeziku znači »hrana bogova«. Upravo zbog toga jer se čokolada smatrala hranom bogova, čokolada je u Srednjoj i Južnoj Ameriici i bila tako cijenjena i skupa.
Prvi »krivac« za to što je čokolada pronašla svoj put u Europi bio je Kristofor Kolumbo, koji je na svom putu otkrivanja Indije otkrio Srednju Ameriku. Asteci su mu kao dar poklonili pune vreće kakao zrna koje je Kolumbo odnio sa sobom u Europu. Ali na španjolskom dvoru kralja Ferdinanda te su darove, u masi ostalih zlatnih darova naprosto previdjeli, a ni Kolumbo nije poznavao postupak proizvodnje čokolade. Tako je bio prvi kontakt čokolade s Europljanima loše prošao jer su sjemenke na kraju bacili.
Za 10 kakao zrna mogao si kupiti zeca, za 100 kakao zrna moglo se kupiti dobrog roba Veću vidljivost među Europljanima čokolada je doživjela 1519. godine, 17 godina nakon što je Kolumbo prvi put donio čokoladu u Europu. Tada je Hernando Cortez posjetio dvor cara Montezume i tamo saznao za način pripreme čokoladnog pića.
Španjolski osvajači su isto tako vidjeli da je car svoj čokoladni napitak popio prije nego je otišao svojim ljubavnicama, stoga su vjerovali da je čokolada afrodizijak.
To svoje znanje o čokoladi potom su ponijeli sa sobom u Europu i o njemu poučili španjolski dvor.
No znanje proizvodnje čokolade više je stoljeća bila strogo čuvana tajna za koju su u Europi znali samo Španjolci. Španjolski kralj je naime brigu oko kakaovaca i proizvodnju čokolade prepustio španjolskim menisima koji su tu tajnu dobro čuvali. Čokolada je tako postala snažan i skup izvozni proizvod Španjolske i ta europska pomorska velesila je u svojim kolonijama za potrebe čokoladne industrije zasadila velike plantaže kakaovaca. Početkom 17. stoljeća tajna izrađivanja čokolade postala je poznata i drugim europskim dvorima te su se u izradu uključile i ostale države, kao na primjer Francuska, Italija te Njemačka.
No bez obzira na velike plantaže kakaovaca u Americi, čokolada je u Europi i dalje ostajala piće i slastica za imućnije sloje. Siromašniji si je nikako nisu mogli priuštiti, pola litre tog slasnog pića je u 17. stoljeću u Londonu koštalo čak 15 šilinga, što je za tadašnje uvjete bilo jako puno. Kakao zrna su u Srednjoj Americi još neko vrijeme ostala kao platno sredstvo. Za 10 kakao zrna ondje si mogao kupiti zeca, a 100 kakao zrna moglo se kupiti dobrog roba.
Iz Europe je čokolada s iseljenicima koji su se selili u Sjevernu Ameriku, ponovno otišla natrah na američki kontinent. Bilo je potrebno još neko vrijeme da se čokolada raširila i među doseljenicima u Sjevernoj Americi. Tako je s vremenom razvoj čokoladne industrije napredovao i čokolada je postala na raspolaganju i u tvrdom obliku, a ne više samo kao piće. Upravo tvrdi oblik čokolade uvelike je pridonio njenom širenju jer je transport čokolade postao jednostavniji i tako je čokolada polako postala na raspolaganju i manje imućnim slojevima.
Danas je čokolada hrana koja je poznata i raširena po cijelom svijetu. Godišnja proizvodnja kakao zrna iznosi oko 600 000 tona te se iz godine u godinu ustrajno povećava. Čokoladna industrija u Americi je tako danas vrijedna više milijardi dolara. No za to da se čokolada iz primitivnog pića koje su poznavale američke Maje i Asteci razvila u hranu koja podražuje naše osjetilo okusa, bilo je potrebno više od 1000 godina razvijanja i inovacija. Ali razvoj u čokoladnoj industriji još ni slučajno nije završio jer nam ta industrija svake godine servira nove čokoladne proizvode te nove dodatke koji čine uživanje u čokoladi još zamamnije.